Dana 26. travnja 2017. s početkom u 17 sati u Hrvatskom državnom arhivu na Marulićevom trgu 21, u dvorani “Katalozi”, održat će gospodin Mario Šimunković svoje predavanje “Od rodoslovlja do istraživanja rodoslovlja” uz prezentaciju. G. Šimunković  urednik je portala “Digitalni zavičaj – Jakovlje.com“, na kojem veliku pažnju posvećuje i baštini rodoslovlja i prezimena obitelji toga kraja.

U sklopu svog predavanja, g. Šimunković predočit će nam kako je obiteljsko rodoslovno istraživanje preraslo u istraživanje povijesti općina Jakovlje i Bistra, uz istražene rodove Šimunkovića, Mihaljeka, Jarčana, Tuđena, Šipka…

Pozivamo vas da se odazovete na ovo zanimljivo predavanje našeg gosta i radujemo se vašem dolasku.

Knjiga Prezimena zapadnohercegovačke župe Buhovo, autora Ante Ivankovića, predstavljena je na blagdan Svih svetih u Buhovu.

O knjizi su govorili župnik župe Buhovo don Pavao Filipović, urednik knjige Zdenko Ćosić te autor Ante Ivanković. Na samom početku nazočne je pozdravio don Pavao Filipović, župnik župe Presvetoga Trojstva u Buhovu.

– Riječ je o veoma vrijednoj knjizi, posebno za našu malu župu. Ovo je sedamnaesta knjiga Ante Ivankovića na ovu ili slične teme. Osobito je važna za naše mlade koji će preko ove knjige dosta detalja sačuvati od zaborava. Svaka bi naša obitelj trebala imati ovu knjigu – istaknuo je u pozdravnoj riječi don Pavao Filipović, župnik župe Buhovo.

Urednik knjige, Zdenko Ćosić, inače predsjednik vlade Županije Zapadnohercegovačke zahvalio je svima koji su sudjelovali u tehničkoj pripremi knjige, osobito istaknuvši jednu posebnost.

– Prvotna ideja je bila da prikupimo stare fotografije i ilustriramo svako prezime jednom od njih. Međutim, kako nismo uspjeli pronaći dovoljno tih fotografija, odlučili smo se knjigu ilustrirati reprodukcijama umjetničkih slika koje su profesori i studenti Likovne akademije stvorili tijekom petogodišnjeg djelovanja Likovne kolonije, ovdje u Buhovu – rekao je Ćosić.

S predstavljanja knjige…

Osobito je ukazao na metodološki pristup i korištene izvornike.

– Još uvijek su rijetka mjesta koja se mogu pohvaliti ovakvom knjigom. Ne zbog toga što ne bi htjeli imati, nego u prvom redu što su rijetki ljudi koji se bave ovom vrlo zahtjevnom temom. Pobrojana bibliografija korištena prilikom nastanka ove knjige je brojna. Korišteni su dostupni izvori a sve što je zabilježeno iz usmene predaje posebno je naglašeno. Stoga, možemo reći kako je riječ o vjerodostojnom dokumentu na koji se u svakom trenutku možemo referirati – kazao je Ćosić.

Ulomke o etimološkom značenju samog naziva Buhovo i prezimenu Rebić, iz kojeg je nastalo i prezime Buhovac, čitala je poznata hrvatska scenaristica, redateljica i glumica, Nives Ivanković.

– Moram vam priznati, bila sam na cijelom nizu pozornica od Cannesa pa nadalje ali nigdje nisam nastupala pred ovoliko rodbine kao večeras u Buhovu, što me, kao i zbog sedamnaeste knjige moga oca, kojom je sačuvao uspomenu na naše didove, pradidove i prabake, čini iznimno sretnom – kazala je poznata glumica Nives Ivanković prije čitanja odabranih ulomaka.

Zahvaljujući s predstavljačima, autor knjige Ante Ivanković, na vrlo je emotivan način pojasnio i razloge nastanka ove knjige.

– Ako se mogu odrediti o svim sada objavljenim knjigama, ova posljednja mi je najdraža. Na neki način pokušao sam se odužiti mojim precima koji vuku korijene iz ovog mjesta, koje je nekoć bilo na kraju svijeta i života. Ovo je i moje osobno priznanje mojim Bovčanima koji su uvijek s ponosom isticali svoje hrvatstvo i svoju pripadnost katoličkoj vjeri. Dokumenti o ovom mjestu iz predturskog razdoblja nisu sačuvani. Spomeni Buhova u danas dostupnim turskim “tefterima” kazuju da su, 1482., kada su Turci provalili u Hercegovinu, svi stanovnici ovog mjesta otišli u tada mletačku Dalmaciju – kazao je autor knjige Ante Ivanković.

Pojasnio je kako precizni popisi katolika postoje tek iz 1741., odnosno popisa tadašnjeg apostolskog vikara za područje pod turskom vlašću fra Pave Dragičevića, te popisa biskupa Bogdanovića iz 1768. godine.

– Biskup fra Pavo Dragičević boravio je u ovim krajevima. On i njegova pratnja, 1741., prošli su i kroz ovo mjesto. Te godine su u Buhovu zatekli 14 katoličkih obitelji sa 126 duša a oni su se služili s deset prezimena, od čega je i danas sačuvano njih pet. Biskup Marijan Bogdanović, četvrt stoljeća kasnije, u Buhovu zatiče također deset prezimena od čega ih je danas sačuvano šest. Negdje između ova dva popisa su od Ivankovića nastali Topići – rekao je Ivanković.

Inače, u knjizi su obrađena prezimena: Alilović, Banožić, Bilinovac, Cvitanović, Ćosić, Galić, Ivanković, Jurić, Pinjuh, Ravić, Sabljić, Sesar, Stojić, Škegro, Topić i Zlopaša, te prezimena Bubalo, Dajaković, Krmpotić, Raičević, Rebić, Sušić i Zovko, kojih više nema u ovom mjestu.

Ogranak Matice hrvatske u Križevcima i Pučko otvoreno učilište Križevci pozivaju sve zainteresirane na predstavljanje knjige Prezimena potkalničkog Prigorja autora dr. sc. Krunoslava Puškara. Knjigu će predstaviti jezikoslovci zagrebačkog Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Anđela Frančić i prof. dr. sc. Velimir Piškorec. U popratnom glazbenom programu nastupa Tamara Perc, profesorica gitare i kantautorica.

Predstavljanje će se održati u petak, 28. siječnja 2022. godine u 19:30 sati u Podrumskoj dvorani Hrvatskoga doma u Ulici Antuna Gustava Matoša 4, u Križevcima.

O knjizi Prezimena potkalničkoga Prigorja

Što znači moje prezime? Kad se javljaju prezimena u našem kraju? Koja su najčešća prezimena u potkalničkome Prigorju? Čime su motivirana prezimena? Postoje li autohtona prezimena potkalničkoga kraja? Koja su se prezimena s vremenom ugasila? Na sva ta pitanja dr. Puškar odgovara u svojoj prvoj monografiji koja sadrži preko 500 stranica.

Na temelju 136 različitih povijesnih izvora (matica rođenih, umrlih, krštenih, vjenčanih, matica obitelji, stališa duša, popisa stanovništva, obračuna poreza, privilegija cehova…) uspio je potvrditi sveukupno 1360 prezimena grada Križevaca i okolice koja se kontinuirano javljaju više od stotinu godina, od kraja 14. st. pa sve do današnjeg dana, ali i preko 1000 prezimena koja se javljaju nekoliko puta, ali s kontinuitetom manjim od stotinu godina.

Među prezimenima s kontinuitetom pojavnosti od sto i više godina utvrdio je gotovo 190 prezimena koja se u velikoj mjeri ili gotovo isključivo javljaju na području potkalničkoga Prigorja i 100 prezimena koja su se u nekome trenutku ugasila, tj. koja se u današnje vrijeme više ne javljaju u popisima. S obzirom na različite suvremene društvene procese poput pada nataliteta i povećanja emigracije uspio je utvrditi gotovo 100 prezimena s jednim jedinim nositeljem koja su u današnje vrijeme na rubu gašenja.

Sva se prezimena potkalničkoga Prigorja mogu svrstati u četiri motivacijske grupe: prezimena motivirana osobnim imenom (npr. Adamić, Lovrić, Vukić), nadimkom (npr. Ban, Mamek, Vrabec), nazivom zanimanja (npr. Bubnjar, Sokač – ʻkuhar’, Puškar) te etnikom ili etnonimom (npr. Fodroci < Fodrovec, Orehovački < Sv. Petar Orehovec, Zagorec < Zagorje). Najviše su potvrđena upravo prezimena motivirana osobnim imenom (44,42 %), dok za 3 % prezimena nije bilo moguće utvrditi značenje.

Dr. sc. Krunoslav Puškar primijetio je i sve veće javljanje dvostrukih prezimena u posljednje vrijeme, koja si znaju nadjenuti i muškarci nakon vjenčanja.

Uvidom u etimologiju i etiologiju prikupljenih prezimena, utvrđen je jezično poprilično heterogen prezimenski korpus, pri čemu su u osnovi prezimena, izuzmu li se prezimena s osnovom latinskog ili grčkog podrijetla, najčestotniji germanizmi i hungarizmi, čime je potvrđen velik intenzitet njemačko-hrvatskih i mađarsko-hrvatskih jezičnih dodira.

Korpus od 1360 prikupljenih prezimena mnogo je tako otkrio o povijesti potkalničkoga Prigorja: koja su se osobna imena i nadimci nadijevali, koja su zanimanja postojala i odakle su se doseljavali stanovnici potkalničkoga Prigorja. Štoviše, na temelju preko 8500 prezimenskih potvrda moguće je pratiti širenje potkalničkih prezimena iz jednog naselja u druga potkalnička naselja tijekom stoljeća, ponajviše iz okolnih sela u Križevce.

O autoru

dr. sc. Krunoslav Puškar

Krunoslav Puškar rođen je 31. ožujka 1986. godine. Nakon završene Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga u Križevcima 2005. upisuje studij anglistike i germanistike pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku studija, 2012. upisuje poslijediplomski doktorski studij lingvistike pri istome fakultetu.

Izlagao je na dvadesetak znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu, a dosad je objavio tridesetak znanstvenih i stručnih članaka u domaćim i međunarodnim časopisima. Akademske godine 2009./2010. osvojio je Rektorovu nagradu za samostalan istraživalački rad pod nazivom A comparative study of FL anxiety among majors of English and German. Osim onomastikom, autor se u svome dosadašnjem znanstvenom radu bavio i dijalektologijom, leksikologijom, teorijom i praksom lingvistike jezičnih dodira, sociolingvistikom, esperantologijom, interlingvistikom te usvajanjem stranog jezika. Omiljene su mu teme istraživanja kajkavština i različiti jezični aspekti lokalnih kajkavskih govora, posebice onomastički, što se može vidjeti i po ovoj monografiji temeljenoj na njegovoj disertaciji naziva Antroponimija potkalničkoga Prigorja, a obranjenoj u listopadu 2021. godine.

Živi i radi u rodnim Križevcima. Od 23. siječnja 2021. sretno je oženjen suprugom Matejom.

O predstavljačima

prof. dr. sc. Anđela Frančić

Anđela Frančić rođena je 8. rujna 1961. u Prelogu. Osnovnu je školu završila u Svetoj Mariji (Međimurje), a srednju (Pedagoški obrazovni centar „Bogdan Ogrizović”) u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je (1985.), magistrirala (1992.) i doktorirala (1999.).

Nakon završetka studija (Južnoslavenski jezici i književnosti) radila je u Zavodu za hrvatski jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), a od 2002. zaposlena je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek za kroatistiku, Katedra za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika), gdje predaje povijesnojezične i onomastičke kolegije. Od 2016. redovita je profesorica u trajnome zvanju. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Članica je suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predsjednica Odbora za onomastiku Razreda za filološke znanosti HAZU, članica Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU te glavna i odgovorna urednica Akademijina časopisa Folia onomastica Croatica. Hrvatska je predstavnica u Međunarodnome slavističkom komitetu, članica Onomastičke komisije pri tome Komitetu, članica Savjeta za jezik i govor Hrvatske radiotelevizije, Glavnoga odbora Matice hrvatske, ICOS-a (International Council of Onomastic Sciences), Kajkavskoga spravišča i Hrvatskoga filološkog društva.

prof. dr. sc. Velimir Piškorec

Dr. sc. Velimir Piškorec (1966.), diplomirani germanist i anglist, redoviti je profesor u trajnome zvanju te predstojnik Katedre za njemački jezik Odsjeka za germanistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju o germanizmima u govorima đurđevečke Podravine obranio je 2001. godine. Stručno se usavršavao na sveučilištima u Austriji i Njemačkoj.

Član je uredništva časopisa Suvremena lingvistika te Upravnog odbora njemačkoga Društva za interlingvistiku (Gesellschaft für Interlinguistik). Težišta znanstvenoga interesa su mu sociolingvistika, dodirno jezikoslovlje s fokusom na hrvatsko-njemačkim/austrijskim jezičnim i kulturnim dodirima, jezična biografistika, ekolingvistika, dijalektna geografija, interlingvistika, povijest filologije i esperantologija.

Dobitnik je Državne nagrade za popularizaciju znanosti za 2015. za dva zvučna atlasa hrvatskih mjesnih govora te interaktivnu izložbu Od gojzerice do dindrlice. Austrijacizmi i germanizmi u hrvatskome. Objavio je četiri znanstvene monografije te dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova, recenzija i prijevoda.

O glazbenici

Tamara Perc, prof. savjetnik

Tamara Perc diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, smjer gitara. Nakon toga završava postdiplomski studij u Maastrichtu (Nizozemska). Radi kao pedagog već 20-ak godina, a trenutno kao profesorica gitare u GŠ Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. S učenicima osvaja brojne državne i međunarodne nagrade.

Članica je žirija na međunarodnim i državnim natjecanjima. Svira u komornom ansamblu Laurum s kojim nastupa diljem Hrvatske te snimaju zajednički nosač zvuka pod istim imenom. Nastupa i kao solo izvođač na raznim događanjima te u duu s kantautoricom Romanom Orešnik, sopranisticom Vedranom Zrnić te sa ženskom klapom Cesarice.

Vodi dva zbora mladih, zbor mladih Crisinus (2004. – 2014.) i SKAC zbor (2014. – 2019.), s kojima također snima nosač zvuka na kojoj se nalaze i njene autorske skladbe. Trenutno svira u zboru Hrid.

Hrvati ne spadaju u narode koji olako mijenjaju prezimena, makar bila ona što ih kolokvijalno zovemo nepristojnim ili čak i bezobraznim, stvaraju manje ili veće poteškoće. Bilo kako bilo nije lako ostati ravnodušan, pogotovo, ozbiljan na prezimena kao što su: Prdić, Prdavica, Prnić, Šupak, Mošnja,
U Hrvatskoj danas primjerice žive 83 osobe s prezimenom Šupak, 126 stanovnika preziva se Mošnja, 12 njih uz ime ima prezime Guzi, a Guzana i Guzanovića je 19 odnosno 10, Kenjalo se preziva 11 ljudi, Piški 14, a Glavić više od 600 ljudi.

Prezime Prnić

Najprije o događaju s početka školske godine 1958/59. u mom osmom A razredu splitske Gimnazije Ćire Gamulina. Profesor tjelesnog odgoja I. Eterović, inače iznimno duhovita osoba, kad je saznao kako se svih nas tridesetero prezivamo, obratio se učeniku Ž. Prniću, koji je sjedio pokraj prozora: – Prniću, otvori prozor, ova je sparina neizdrživa…

Zarazni smijeh cijelog razreda potvrdio je da smo shvatili profesora.

Inače prema popisu stanovništva iz 2001. u 13 naselja Republike Hrvatske živi 20 Prnića obitelji s 59 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (tri obitelji, 11 duša), Splitu (3, 10), Potomju na Pelješcu (1, 8).

Upravo iz Potomja (Pelješac) je Božo Prnić (1963-2020), vrsni hrvatski automobilist koje je uspješno nastupao u svom bolidu Formula Opus Lotus. Bio je član AK Pelješac Racing.

Prezimena Prdić i Prdavica

Dakako u Hrvatskoj je još nekoliko prezimena, izvedenih od vulgarnog glagola prditi sa značenjem puštati vjetrove (plinove) iz crijeva, ali i lupetati gluposti, pričati besmislice. Prdić je ponajprije prezime lećevačko-mućkog područja u Dalmatinskoj zagori.

Prdići su zabilježeni u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, i to:

• u Lećevici je tada domove imalo šest Prdića obitelji (u izvorniku Perdić, a čitalo se Prdić), kojih su domaćini bili: Šimun na kućnom broju 20 naselja Lećevica, Nikola (21), Mijo (22), Nikola drugi (23), Luka (24) i Jure (25);
• u Ogorju Gornjem pokraj Muća 1835. zabilježene su tri obitelji Prdića roda: Barišina, Petrova i Šimunova (u izvorniku također Perdić).
  Prema popisu stanovništva Hrvatske iz 1948. u Lećevici je živjelo 10 Prdića obitelji s 44 duše, dok su u Ogorju Gornjem tada upisane dvije obitelji i njihovih 12 duša s tim prezimenom.

Te 1948. u Splitu je prebivala tročlana obitelj s preoblikovanim prezimenom Perdić, ali i jedan samac s prezimenom Prdić.

Naime, prezime Perdić sadržavalo je tzv. vokalno „r“, koje se pisalo kao „er“ i „ar“, a čitalo se kao „r“. Zamjena prezimena Prdić s oblikom Perdić je ustvari vraćanje na nekadašnji pisani oblik tog prezimena, što se pisalo Perdić, ali se čitalo Prdić.

Godine 1968. gotovo svi su se Prdići iz Ogorja Gornjeg opredijelili za novo prezime Barišić, izuzev dvočlane obitelji koja je ostala vjerna prezimenu Prdić.
Što se pak tiče promjena u Lećevici, stanje izgleda ovako: dvije obitelji sa šest duša opredijelile su se za novi oblik prezime Perdić; tri pak obitelji s 10 članova ostale su vjerne starom prezimenu Prdić; jedna dvočlana obitelj s prezimenom Prdić našla je treće rješenje: umjesto za Perdić odlučila se za preoblikovano prezime Per(d)ić = Perić.

R. Milićević među hercegovačkim navodi i prezime Prdavica u Konjskom (zubački kraj trebinjskog područja). Prezime su dobili nakon što se nekom njihovu davnom pretku „omaklo“ na nekom važnom skupu, i to “i glasno i dugotrajajuće“, pričaju nositelji tog prezimena. Dio zubačkih Prdavica nakon odseljenja u zapadnu Srbiju (valjevski kraj) pobrinuo se za promjenu u novo prezime – Jovanović.

Slična jezičnog postanja su i hrvatska prezimena: Prdelet (u Makarskoj sedam obitelji, 17 duša); Prđan (u dva naselja pokraj Svetog Ivana Zeline dvije obitelji sa šest osoba); Prđokaj (u Velikoj Pisanici tročlana obitelj); Prđun (u osam hrvatskih naselja 22 obitelji s 49 duša); a najviše ih je u dvama naseljima pokraj Novog Marofa: u Jelinščaku (8,13) i Donjem Makojišću (3, 10).

Prezimena Šupak i Šupek

U „nepristojna“ spada i prezime Šupak, istovjetno s vulgarnim nazivom otvora na kraju debelog crijeva, koji se naziva anus (analni otvor) i čmar.
Prema popisu iz 2001. u 15 naselja Republike Hrvatske živi 45 obitelji i 115 osoba s prezimenom Šupak. Najviše ih je, gotovo dvije trećina, na riječkom području: u Grobniku, općina Čavle (12 obitelji 34 duše), Rijeci (14, 34), Podčudniću, također u općini Čavle (3, 10), itd.

Šupek, kajkavski oblik tog prezimena, nosi 15 obitelji s 67 duša, koji su raspoređeni u 10 naselja: u Zagrebu (16 obitelji, 43 duše), Čavlima (1, 6), Rijeci (2, 4), itd.

Ovom prigodom ne treba zaobići ni prezime Šupe, najzastupljenije na šibenskom području; u 19 naselja Republike Hrvatske živi 129 obitelji i 371 duša s prezimenom Šupe: u Šibeniku (56 obitelji, 153 duše), Gradini pokraj Šibenika (21, 86), Radonićima pokraj Šibenika (7, 17), Zagrebu (21, 50), Zadru (5, 14) itd.
To prezime sadrži arhaični oblik pridjeva šup sa značenjem šupalj, praznoglav.

Slična jezičnog postanja su i hrvatska prezimena: Šupeljak, Šupeljaković, Šupeljinac, Šuper, Šuperak, Šuperba, Šuperina.

Prezime Guzina

Prezime Guzina i još 15 sličnih prezimena u Republici Hrvatskoj izvedeno je od riječi guzica, vulgarnog naziva dijela ljudskog tijela, na kojem se sjedi, a koje se još zove i stražnjica, zadnjica, rit, dupe, kanta.

S ovim prezimenom prvi put sam se susreo pedesetih godina prošlog stoljeća, kad sam kao petnaestogodišnjak od starijih saznao da je na svim papirnim novčanicama tadašnje Jugoslavije posve čitko otisnuto ime guvernera Narodne banke SFRJ Vojina Guzine (i latinicom i ćirilicom), koji je tu dužnost obavljao od 1953. do 1958. godine.

Osobu s prezimenom Guzina uživo sam upoznao u liku i djelu mog tadašnjeg (danas odavno pokojnog) kolege novinara TV Sarajevo Ilije Guzine, kojeg u početku nitko u redakciji nije oslovljao prezimenom, već su mu svi obraćali imenom. Jednom zgodom zazvoni telefon, najbliži Ilijinom mjestu sjedenja, on se javi i ubrzo sugovorniku objasni da s njim razgovara i glavom i bradom Ilija Guzina. On također potvrdi onom s druge strane žice da su oni stvarno zemljaci iz Fojnice pokraj Gacka, u istočnoj Hercegovini.

Malo kasnije Ilija je objasnio da je na prezime Guzina, koliko god nekom izgledalo nepristojno ili smiješno, iznimno ponosan, dodajući da su se njegovi preci prezivali Perovići, ali su nakon bijega zbog krvne osveta sklonili u Nikšić, koji je tada pripadao Hercegovini. Odatle su ih begovi Mušovići otjerali jer nisu htjeli prijeći na islam, a kad su isto odbili i sljedećem gospodaru Dizdar-agi, onda ih on „kazni“ tako da će u sve službene knjige biti upisivani s prezimenom Guzina.

Ljudi odista imaju različite razloge za ponos…

U Hrvatskoj prema popisu iz 2001. Guzine žive u šest naselja s isto toliko obitelji, od kojih je pet jednočlanih i jedna s dva člana (Velika Ludina u Moslavini).

• Prezime Guzalić: u Pofukima (sic!) pokraj Križevaca (osam obitelji, 21 duša) i Križevcima (2, 7).
• Prezime Guzan: u Strmcu pokraj Svete Nedjelje (2, 7), Zagrebu (2, 3) i Prhoću pokraj Jastrebarskog (1, 4).
• Prezime Guzanić: u Leknenom pokraj Velike. Gorice (5, 10), Trnju pokraj Velike Gorice (2, 5).
• Prezime Guzanović: u Dragi pokraj Velike (2, 6) i Kaptolu pokraj Požege (2, 5).
• Prezime Guzej: u Zagrebu (2, 3).
• Prezime Guzelj: u Gradišćaku pokraj. Svetog Martina na Muri (1, 1) i Rijeci (2, 2).
• Prezime Guz: u Koprivničkom Ivancu (2, 7) i Trnovcu Bartolovečkom (1, 3).
• Prezime Guzić: u Belom Manastiru (3, 10), Benkovcu (9, 31), Perušiću Benkovačkom (24, 68) i Zadru (6, 20).
• Prezime Guzijan: u Buzetu (1, 2) i Zagrebu (1, 1).
• Prezime Guzin: u Metohiji pokraj Stona (1, 4), Vrbovskom (1, 2) i Zagrebu (1, 1).
• Prezime Guzmić: u Požegi (4, 13) i Zagtebu (3, 10).
• Prezime Guzobad: u Lukoranu na Ugljanu (3, 5), Rijeci (2, 2) i Zadru (3, 12).
• Prezime Guzović: u Drenju Brdovečkom (1, 4), Rijeci (2, 3) i Velikom. Grđevcu pokraj Zagreba (1,1).
• Prezime Guzovski: u Osijeku i Vukovaru po jedna četveročlana obitelj.

Prezimena Dupalo i Dupanović

Drugi, također vulgarni naziv stražnjice je dupe. S jezičnog motrišta naziv je nastao od osnove dup imenice duplja sa značenjem „rupa u drvetu, stablu“, kao i još nekoliko izvedenica: dupašce, dupešce, dupence, dupetina, dupeško, dupeška. Mađari su pozajmili naziv dupe iz južnoslavenskih jezika.
Od imenice dupe izvedeno je sedam hrvatskih prezimena (popis iz 2001.).

• Prezime Dupalo: u Dvoru, Grmušanima pokraj Dvora i Blacu (neretvanskom) po (jedna obitelj, jedan član), Rujevcu pokraj Dvora (5, 8), Sunji (1, 5), Novom Selu Palanječkom pokraj Siska (1, 2), Sisku (2, 4), Sunji (1, 5), Vukovaru (2, 6) i Zagrebu (2, 3);
• Prezime Dupan: u Belišću i Novakima Bistranskim po (jedna obitelj, pet duša), Gatu pokraj Belišća (1, 1), Josipovu pokraj Sopja (2, 3), Osijeku (2, 4), Rezovcu pokraj Virovitice (1,3), Rušanima pokraj Gradine (5, 12), Slatini (2, 3), Strugi Nartskoj (1, 4) i Zagrebu (5, 15);
• Prezime Dupelj: u Daruvaru (jedna oobitelj, dvije duše), Dežanovcu (2, 5), Donjoj Stubici (2, 3), Gornjoj Podgori pokraj Stubice (10, 27), Hruševcu pokraj Stubice i Makarskoj po (1, 1), Matencima pokraj Stubice (1, 5), Milekovu Selu pokraj Stubice (3, 8) i Zagrebu (14, 34);
• Prezime Dupin: u četiri sela općine Krašić: u Čunkovoj Dragi, Rudama Pribićkim, Pribiću Crkvenom po (jedna obitelj, dvije duše) i Dolu (1, 5); Draganiću (1,3 ), Dugom Selu (2, 4), Karlovcu (3, 8). Kutini i Samoboru po (1, 1), Zagrebu (8, 17);
• Prezime Dupko: u Podstrani pokraj Splita (jedna obitelj, tri duše), Selnici pokraj Marije Bistrice (6, 18), Starom Petrovu Selu (1, 2), Veleškovcu pokraj Zlatar-Bistrice (1, 4), Velikoj Gorici (1, 5), Zagrebu (6, 17) i Zaprešiću (1, 1).

Ovoj skupini pripadaju i prezimena: Dupanović, Duparov, Duparova, Dupca, Dupček, Dupčić, Dupelnik, Duper, Dupić, Dupković, Dupor, Dupski, Dupuis i Dupoy.

O predavačici